Gdje god da sam živjela i kakva god da mi je bila organizacija života i prostora, uvijek sam imala jedan te isti problem – a to su definitivno bili ormari koji nikad nisu bili dovoljno veliki!
Sjećam se dok sam bila u srednjoj školi, nismo imali dovoljno svoje robe nego smo kao cijeli razred posuđivali komade robe jedni od drugih i cijeli tjedan se raspravljalo i odlučivalo, kombiniralo – što će se nositi za vikend! Tada su moji ormari još izgledali nekako normalno – sve je visjelo na vješalicama koje si normalno mogao lijepo i pokrenuti po ormaru kako bi vidio svu robu i odlučio se što ćeš nositi taj dan.
Takva komocija i luksuz su vrlo brzo nestali – a zamijenili su ih ormari koji su tako krcati da ne da nije moguće vješalice po njima pomicati, nego se uopće otežano i izvadi nešto iz njih i vrati unutra…tako su natrpani.
Takvo stanje stvari kad su ormari u pitanju prati me od fakulteta nadalje, samo je tada bilo već malo lakše jer sam od prve godine fakulteta nadalje ustvari uvijek imala dvije adrese stanovanja – onu u Zagrebu na fakultetu i onu doma u rodnoj kući – sukladno tome bili su i ormari dupli i nisam toliko odmah osjećala taj problem.
Ali problem je postao skroz evidentan i vidljiv kad sam se preselila u zajednički stan sa dečkom – i kad sam zbog svih svojih stvari njegove morala nagurati na samo dvije police od cijelog ogromnog prostora jer su se ormari prostirali od zida do zida u velikoj spavaćoj sobi. Naravno da dragi nije baš bio sretan na takvom razvoju situacije, ali nisam mogla drugačije – jer kad sam sve stvari dovukla na hrpu sa obje adrese (one iz grada gdje sam bila uživjela proteklih nekoliko godina, i one sa sela gdje sam odrasla), nije moglo biti drugačije nego tako.
Ono što je sada cilj – da se svi pretrpani ormari zamijene sa cijelom sobom koja će imati tu namjenu. Brine me samo mogućnost da će i soba u jednom trenu postati premala.…